Uloga roditelja

Kako možete pomoći svom djetetu kada saznate da je učinilo neko krivično djelo?

Kada saznate da je vaše dijete izvršilo krivično djelo, pružite mu sigurnost i ljubav, dozvolite da se emocije smire, a onda racionalno i mirno porazgovarajte o svemu.

Važno je da mu pokažete da ste tu za njega i da ćete mu biti podrška. Pomozite mu da stekne dovoljno povjerenja u vas, što je preduslov toga da vam se povjeri i ispriča do detalja, kako je došlo do nemilog događaja. Jednako tako je važno da podstaknete dijete da vam ispriča ili pokaže svoja osjećanja,  koja su u takvim situacijama najčešće veoma pomiješana. Uglavnom je prisutna emocija straha i strepnje zbog posljedica onoga što je učinio/la,  ljutnje i samoodbacivanja ili samoprezira. Neka vas ne iznenade i snažne emotivne reakcije poput plača, bijesa ili vike. Sačekajte da se dijete smiri i pokažite da ste tu za njega, da ćete mu pomoći da shvati sopstvenu krivicu i da greške mogu da se isprave.

Osudite ono što je dijete uradilo, ali ne osuđujte dijete kao ličnost.

Bijes je emocija koju je posebno važno držati pod kontrolom u ovakvim dramatičnim momentima. Stoga, prvo što trebate izbjegavati, odnosno ne činiti, jeste osuđivati, vrijeđati, ponižavati ličnost djeteta.

Izbjegavajte vrijeđanje djeteta, korištenje ružnih kvalifikacija, uvredljive poruke. Nemojte ni na koji način pokazivati mržnju prema djetetu ili bilo kakvu reakciju od koje dijete može imati emotivne posljedice.

Ako smatrate da je nužno uspostaviti nove granice u ponašanju djeteta, dobar način da to uradite je da djetetu šaljete poruku da ga prihvatate i volite, ali da morate sprovesti određene promjene koje su za njegovo dobro. (npr. ograničiti izlaske, obavezati dijete i pratiti u kvalitetnijem izvršavanju obaveza, privremeno uskratiti određene stvari koje možemo okarakterisati kao luksuz). Pri tome vodite računa da pomognete djetetu da razumije zašto je „kažnjeno“ i da vjeruje i sam u opravdanost i smisao kazne.

Odgojne preporuke

Uz svijest o nužnosti ponašanja koje je u najboljem interesu djeteta i praveći razliku između bića (ličnosti) i krivičnog djela (ponašanja), sistem nastoji reagovati po zaštitničkim principima, poput onih koje dijete ima u porodici. Upravo porodica i roditelji su ključni faktor za socijalizaciju djece. Bitno je djetetu pokazati da je voljeno i zaštićeno, a ponašanje se uvijek može ispraviti.

Sistem zato ne želi kažnjavati dijete, niti ga provoditi kroz krivični postupak.

Sistem nastoji korigovati njegovo ponašanje kroz primjenu različitih odgojnih preporuka i to:

  • Policijsko upozorenje

  • Vaspitne/odgojne preporuke

Policijsko upozorenje

Policijsko upozorenje je mjera upozorenja koja se može izreći maloljetnom izvršiocu lakšeg krivičnog djela, koji se u tom svojstvu javlja prvi put. Izriče je policajac za maloljetnike, u dogovoru sa nadležnim tužiocem za maloljetnike.
Policijsko upozorenje se izriče za lakša krivična djela, onim maloljetnim izvršiocima kojima je dovoljna samo opomena da bi popravili svoje ponašanje. Ovu mjeru treba shvatiti kao pružanje druge šanse djetetu da se popravi, uz izbjegavanje vođenja krivičnog postupka i kažnjavanja.

Ova mjera se može primijeniti ukoliko je maloljetni počinilac počinio krivično djelo za koje je zaprijećena novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine (u Brčko Distriktu BiH do 1 godine).

Formalni uslovi za izricanje policijskog upozorenja su određeni Zakonom, a to su: da dijete priznaje krivično djelo, da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno, da postoji dovoljno dokaza da je dijete počinilo krivično djelo i da prema njemu ranije nije izricano policijsko upozorenje.

Policija reaguje kao odgovoran i brižan roditelj. Ne kažnjava, nego prvo upozorava.
Ukažite im povjerenje, a djetetu pomozite da razumije svrhu policijskog upozorenja.

Svrha izricanja ove mjere je da se ne pokreće krivični postupak, da se na najsuptilniji način utiče na maloljetnika kroz razvoj njegove lične odgovornosti i svijest o tome da ne treba da ponavlja krivična djela. Mjerom se skreće pažnja maloljetniku na šansu koja mu je data njenim izricanjem, ali i ukazuje na posljedice koje će se desiti ako se krivično djelo ponovi.
Roditelji igraju važnu ulogu prilikom izricanja ove mjere, kroz dobru saradnju sa nadležnim organima (policija, tužilaštvo, centri za socijalni rad) kroz otvorenost i pokazivanje povjerenja u sistem. Nužno je da roditelji dobro sarađuju sa policajcima koji izriču ovu mjeru, koja prvenstveno ima preventivni karakter.

Vaspitne/odgojne preporuke za podršku djetetu

Odgojne/vaspitne preporuke su također alternativni način reagova nja na maloljetnike koji su se našli u sukobu sa krivičnim zakonom. Radi se o mjerama kojima se problem rješava mimo sudske procedure. To je savremeni pristup koji u centar pažnje stavlja izvršioca i oštećenog.
Svrha ovih mjera je da se ne pokreće krivični postupak prema djetetu,da utiče na pravilan razvoj djeteta i jačanje njegove lične odgovornosti
kako ubuduće ne bi činilo krivična djela, da se odnosi između počinioca i oštećenog poprave,da se šteta počinjena krivičnim djelom nadoknadi, da se promijeni vrijednosni sistem, a time i način rješavanja problema.

Prema djetetu počiniocu krivičnog djela, mogu se primijeniti odgojne/vaspitne preporuke za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina.

Formalni uslovi za izricanje i primjenu odgojnih/vaspitnih preporuka su definisani Zakonom, a oni su sljedeći: dijete priznaje izvršenje krivičnog djela, da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno, da postoji dovoljno dokaza da je dijete počinilo krivično djelo,da u pisanoj formi izražava spremnost za pomirenje sa oštećenim,da dijete i njegovi roditelji u pisanoj formi daju pristanak za primjenu odgojnih/vaspitnih preporuka.

Postoji šest vaspitnih/odgojnih preporuka i to:

  • Lično izvinjenje oštećenom

  • Nadoknada štete oštećenom

  • Redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao

  • Uključivanje u društveno odgovoran rad bez naknade (humanitarne organizacije, poslovi socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja)

  • Liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi (bolničko ili ambulantno)

  • Uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman vaspitnih/obrazovnih, psiholoških ili drugih stručnih savjetovališta

Lično izvinjenje i nadoknada štete oštećenom

Odgojnu mjeru predlaže organ starateljstva (nadležni centar za socijalni rad) kroz postupak posredovanja (medijacije) između maloljetnog izvršioca krivičnog djela i oštećene strane.
Načini nadoknade štete su: obavljanje nekog rada za oštećenog, zajednička akcija maloljetnika i oštećenog (pomaganje u obavljanju određenih radova ili zajednički humanitarni rad), mali poklon (npr. cvijeće) kao simboličan gest izvinjenja i pomirenja, te novnčana naknada oštećenom za počinjenu štetu.
Svra ovih mjera je da maloljetnik postane svjestan lošeg ponašanja, preuzme odgovornost za njega, razumije kako je njegovo ponašanje uticalo na druge, razumije svrhu nadoknade štete i mogućnost popravljanja sopstvenog ponašanja, te sprečavanje ponavljanja istih krivičnih djela u budućnosti.
Osnovni cilj ovih mjera je pomirenje između djece koja su učinila krivično djelo i oštećenih strana, te neka vrsta nadoknade štete koje je oštećena strana pretrpjela.

Roditelji mogu mnogo pomoći u ovom postupku, prvenstveno kroz prepoznavanje koristi koju dijete ima od izvinjenja ili nadoknade materijalne ili nematerijalne štete oštećenoj strani, kao i podršku djetetu.

Dijete na ovaj način preuzima odgovornost za sopstvenu grešku i ispravlja je bilo kroz izvinjenje oštećenoj strani ili kroz dodatnu nadoknadu štete.

Redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao

Ova odgojna/vaspitna preporuka se najčešće izriče: ukoliko je dijete sklono čestom, prekomjernom i neopravdanom izostajanju sa nastave, a i krivično djelo je počinjeno u to vrijeme, te ukoliko kontinuirano i intenzivno odsustvuje iz škole, a s obzirom na druge faktore/indikatore cijenimo da to predstavlja visoki rizik za njegovo daljnje funkcionisanje.

Preporuka se sprovodi u školi koju dijete pohađa. Imenuje se odgovorno lice koje je obavezno pratiti njeno izvršenje. To podrazumijeva analizu i praćenje prisustva djeteta na nastavi o čemu se vodi posebna dnevna evidencija. Naročita pažnja obraća se na dinamiku i intenzitet izostanaka, kao i predmete sa kojih dijete najčešće izostaje, ponašanje djeteta u školi, odnos prema nastavnom osoblju i poštovanje njihovog autoriteta, odnos prema drugim učenicima, poštovanje pravila i kućnog reda škole, odnos prema školskoj imovini, vladanje na svim nastavnim i vannastavnim aktivnostima, a posebno ako se radi o djetetu koje je sklono ispadima i izazivanju ekscesa, uspješnost u svladavanju nastavnog gradiva i sl. Odgovorno lice uočava i evidentira sve eventualne poteškoće.

Svrha ove vaspitne preporuke ogleda se u uključenosti škole u rad sa djecom koja su u sukobu sa zakonom, senzibiliziranju nastavnog osoblja za djecu sa problemom, otklanjanje stigme “problematične djece”, otklanjanje poteškoća koje djetetu otežavaju školovanje.

Ukoliko je dijete zaposleno, i ova vaspitna/odgojna preporuka cilja redovno odlaženje na posao, onda se ona izriče kada utvrđena: sklonost čestom, prekomjernom i neopravdanom izostajanju s posla, te da je i krivično djelo počinjeno u to vrijeme, kontinuirano i intenzivno odsustvovanje sa radnog mjesta, kada se pretpostavlja da upravo to predstavlja visoki rizik za njegovo daljnje funkcionisanje, a posebno ponavljanje krivičnog djela.

Ova odgojna/vaspitna preporuka se sprovodi u firmi gdje je dijete zaposleno, a poslodavac imenuje odgovorno lice koje će obavezno pratiti prisutnost na radnom mjestu i bilježiti sva ključna ponašanja (odnos prema preptostavljenima, kolegama, imovini)

Svrha preporuke je uključenost firme i poslodavca u zaštitu djece, veći senzibilitet, otklanjanje stigme, otklanjanje poteškoća koje djetetu otežavaju posao u skladu sa najboljim interesom djeteta pravovremeno uključivanje i organa starateljstva.

Od roditelja se očekuje kontinuirana saradnja sa stručnim osobljem škole ili poslodavcima, kao i sa osobama koje su određene da neposredno prate ukupno ponašanje djeteta u školi ili na poslu. Budite dio tima koji ima isti cilj, a to je omogućiti najbolju pomoć vašem djetetu.

Uključivanje u rad bez nadoknade

Uključivanje u rad, bez naknade je odgojna/vaspitna preporuka koja podrazumijeva rad u humanitarnim organizacijama ili poslovima socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja. Prilikom odlučivanja o izricanju ove vaspitne/odgojne preporuke u razmatranje se uzima: ličnost djeteta (obavezna psihološka procjena),količina i način provođenja slobodnog vremena, stepen usvojenosti radnih navika, procjenjuje se najbolji interes djeteta, a posebno kada se odgojnom/vaspitnom preporukom otklanja štetna posljedica krivičnog djela.

Svrha ove vaspitne/odgojne preporuke je: preuzimanje odgovornosti za nastalu štetu, angažovanje vlastitih potencijala da se šteta namiri, razvijanje radnih navika i odgovornosti prema poslu, razvijanje vještina funkcionisanja u radnom kolektivu,razvijanje odnosa sa pretpostavljenima, poštovanje radnog vremena i kućnog reda,usvajanje univerzalnih ljudskih vrijednosti,uspješnija reintegracija i resocijalizacija djeteta,razvijanje humanosti, ti i zajedništva. solidarnosti i zajedništva.

Djetetu se pruža mogućnost da preuzme vlastitu odgovornost za djelo koje je počinilo, ali da svojim vlastitim snagama učestvuje u otklanjanju štetnih posljedica takvoga djela. Djeca razvijaju bliskost sa onima kojima je pomoć potrebna ili stiču svijest o životnoj sredini.

Liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi

Ova odgojna/vaspitna preporuka će se primijeniti:ako su utvrđena značajna odstupanja na planu ličnosti djeteta izazvana eventualnom sumnjom na uživanje alkohola ili opojnih droga, a što je potvrdio vještak psiholog ili neuropsihijatar, ako je krivično djelo učinjeno pod uticajem konzumiranja alkohola ili opojnih droga.

Tok liječenja prati ovlašteno lice ustanove u kojoj se dijete liječi, a njegova obaveza je da obrati pažnju na zaštitu ličnog dostojanstva djeteta, njegove
privatnosti i integriteta ličnosti, kako bi se u cijelosti zaštitio njegov psihički i fizički razvoj.

Svrha odgojne/vaspitne preporuke je izlječenje od zavisnosti od alkohola ili opojnih droga što je u tim slučajevima pretpostavka za daljnje „normalno“ funkcionisanje djeteta, otklanjanje osnovnog uzroka zbog kojeg je počinjeno krivično djelo,uz eventualnu podršku organa starateljstva vratiti dijete u njegovu pređašnju sredinu,osigurati optimalne uslove za to – otkloniti eventualni rizik od recidiva u bolest.

Briga o mentalnom zdravlju je jednako važna kao briga o fizičkom zdravlju. Psiholozi i psihijatri mogu mnogo pomoći u prevenciji problema ove vrste. Ukoliko dobijete preporuku da svoje dijete odvedete na pregled kod dječijeg psihijatra ili psihologa u Centru za mentalno zdravlje ili na Kliniku za psihijatriju, odjeljenje dječije psihijatrije, svakako to učinite. Od vas se očekuje puna saradnja i učestvovanje u savjetodavnom i psihoterapijskom radu. U saradnji sa stručnjacima naučićete nove vještine i nove obrasce ponašanja koji će pomoći i vama i djetetu.

Uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman odgojnih, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta
Ova vaspitna/odgojna preporuka se predlaže i izriče u dva slučaja:

  • Ukoliko je vještak klinički psiholog ili neuropsihijatar kod djeteta utvrdio značajna odstupanja u njegovoj ličnosti izazvana eventualnom sumnjom na uživanje alkohola ili opojnih droga, te indikacije na druga psihička stanja ili duševnu bolest, a njihov nalaz potvrdio činjenicu da je i krivično djelo učinjeno pod uticajem konzumiranja alkohola ili opojnih droga, nekog psihičkog stanja ili duševne bolesti,
  • Ukoliko se utvrdi da je maloljetnik prekinuo školovanje i da nema dovoljno obrazovanja, a da je ta edukativna zapuštenost i neuključenost u obrazovni proces faktor rizika za njegovo daljnje ponašanje.

Savjetovanje se može provoditi individualno, sa djetetom i roditeljima, ili u grupi, sa drugom djecom. Savjetovališta vode stručna lica profilisana za brojne probleme razvojne dobi djece i adolescenata, kao i same porodice. Savjetodavni i psihoterapijski tretman je nezaobilazan način pomoći djetetu koje je počinilo krivično djelo, ali je takva pažnja potrebna i njegovoj porodici.

Ciljeve rada u savjetovalištima možemo predočiti u nekoliko faza:

  • Analiziranje događaja koji su doveli do ponašanja maloljetnika
  • Razumijevanje uticaja drugih na njihovo ponašanje
  • Razumijevanje motivacije za takvo ponašanje
  • Razumijevanje posljedica određenog ponašanja
  • Planiranje budućih akcija i određivanje prioriteta
  • Razvijanje svijesti o vlastitim stavovima i njihovom uticaju na  ponašanje
  • Razvijanje samopoštovanja