Osnovni pojmovi

Dijete: Djetetom se smatra svaka osoba koja nije navršila 18. godinu života. To je propisano UN Konvencijom o pravima djeteta, kao i zakonskim okvirom u Bosni i Hercegovini.

Maloljetnik: U skladu sa važećim (krivičnim) zakonodavstvom u Bosni i Hercegovini, maloljetnikom se smatra ono dijete koje je navršilo 14. godinu života, a još nije navršilo 18 godina.

Krivično djelo: Krivično djelo je posebno teško društveno neprihvatljivo ponašanje osobe, koje je krivičnim zakonom propisano kao krivično djelo. Za počinioca takvog ponašanja krivičnim zakonom je propisana krivična sankcija.

Krivični postupak: Krivični postupak je postupak koji se vodi protiv osobe za koju se sumnja da je izvršila krivično djelo, a s ciljem dokazivanja (utvrđivanja) krivice.

Krivična sankcija: Sankcija (kazna) ili mjera prinude koja se izriče i primjenjuje na osobu kojoj je u toku krivičnog postupka utvrđena krivica da je počinila krivično djelo.

Alternativne mjere: Alternativne mjere predstavljaju mjere koje se mogu primijeniti na maloljetne osobe koje su izvršile krivično djelo, a da se pri tome izbjegne vođenje krivičnog postupka i izricanje krivične sankcije.

Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku: Poseban zakon koji se primarno primjenjuje kada se desi slučaj da je dijete izvršilo krivično djelo. U tom slučaju, drugi zakoni se mogu primijeniti samo na ona pitanja koja ovaj zakon ne reguliše. Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku postoji u svim dijelovima BiH (Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu BiH).

Od čega polazimo?

Svako dijete dolazi na ovaj svijet kao dobro, vrijedno i ima pravo da takvo i ostane. Svako dijete rođeno na ovoj planeti ima potrebu da bude voljeno (vrijedno) i prihvaćeno. Međutim, okolnosti su nekada takve da se dijete/osoba adaptira na uslove koji će ga odvesti u neku drugu životnu poziciju. Nekada je to činjenje određenog krivičnih djela. To je greška kao i svaka druga, i može se desiti svakome.
Primjena gore pomenutog zakona pretpostavlja saradnju roditelja i djeteta sa predstavnicima institucija koje su važne u procesu novog učenja i promjene koja očekuje vaše dijete, ali i vas i vašu porodicu.
Od roditelja se očekuje saradnja, razumijevanje, povjerenje i dobra volja. Potrebno je steći uslove da dijete na najbolji način prevaziđe krizu u kojoj se našlo činjenjem krivičnog djela.
Najvažnije je znati da djeca imaju pravo na posebnu podršku i razumijevanje i u onim slučajevima kada su pogriješili. Oni nemaju jasnu viziju budućnosti, jer ih djetinjstvo i mladost usmjeravaju na to da „žive sada“. U tome im je neophodno pomoći.

Djeca koja krše zakon su žrtve različitih faktora koji utiču na njihovo neprilagođeno ponašanje.

Ovoj djeci treba pomoći da razviju svoj identitet, razviju pozitivnu sliku o sebi, dajući im bezuslovnu ljuvav i prihvatanje. Roditelji, staratelji i profesionalci iz različitih institucija imaju misiju da zajednički na vrijeme pomognu ispravljanju grešaka koje dijete čini i njegovom vraćanju na pravi put.

Ne postoji savršen roditelj, niti onaj najbolji. Ipak, postoji najbolja reakcija na ispoljena neprihvatljiva ponašanja.
To je reakcija koja je usmjerena na najbolji interes djeteta. Takvu reakciju možemo pružiti jedino zajedničkim snagama.

Kako se štite i procesuiraju djeca koja su izvršila krivična djela?

Postupanje sa djecom koja su poči nila krivična djela podrazumijeva prvenstveno njihovu zaštitu, podršku i iznalaženje najboljih rješenja kako bismo, zajedno s njima, korigovali njihovo neprilagođeno ponašanje.
Djeca spadaju u najosjetljiviju kategoriju čija se ličnost odlikuje posebnim psihofizičkim karakteristikama, a to zahtijeva i posebna pravila postupanja.
Ona su utvrđena Zakonom o zaštiti i postupanju sa maloljetnicima u krivičnom postupku, koji u svojoj primjeni ima zadatak da štiti najbolji interes djeteta.

Ovaj zakon podrazumijeva brojne aktere koji su uključeni u vraćanje djeteta na pravi put a to su: policija, organi starateljstva, porodica, škola, brojne institucije društvene zajednice (npr. institucije za liječenje, popravne institucije i sl.), te na kraju tužilaštva i sudovi.
Svi oni u pomažu roditeljima i djeci. Svi oni u svom odnosu sa djetetom imaju obavezu da bez diskriminacije poštuju njegovu ličnost i dostojanstvo, da uzimaju u obzir njegov uzrast, kao i njegovo pravo na život opstanak i razvoj, izražavanje mišljenja u vezi sa svim pitanjima. Osnovni cilj je pomoć djetetu, njegova rehabilitacija i povratak djeteta u „normalne“ društvene tokove te stvaranje osjećaja korisnog člana zajednice

Stručnjaci kojima je povjeren rad sa ovom djecom imaju posebnu sklonost ka radu sa djecom, posebno su edukovani i posvećeni svom poslu, kako bi mogli raditi u najboljem interesu djeteta.

Kad se dijete ili maloljetnik nađe u sukobu sa zakonom, obaveza stručnjaka je da sagledaju sve mogućnosti i iskoriste zakonske pretpostavke kako bi se djetetu pomoglo, ne uključujući ga u „klasičnu sudsku proceduru“. Za to postoje različiti načini, koji se u praksi zovu “alternativni modeli“ zaštite djece u sukobu sa zakonom.

U Bosni i Hercegovini to su:

  1. policijsko upozorenje i
  2. odgojne/vaspitne preporuke.

Sa druge strane, „klasična sudska procedura“ podrazumijeva vođenje krivičnog postupka protiv osumnjičenog djeteta radi utvrđivanja krivice za određeno ponašanje.

Ako se ta krivica dokaže, onda se djetetu izriče krivična sankcija. Često je samo vođenje krivičnog postupka vrlo stresno za dijete, pa se preporučuje njegovo izbjegavanje kada je god to moguće.