Djeca 12-18 godina

Šta je to svjedok? 

Svjedok je osoba koja je dužna pružiti informacije policiji, tužiteljstvu i sudu o nečem što mu je poznato da se dogodilo, a što je protiv zakona. Na taj način svjedoci doprinose rasvjetljavanju kaznenog djela i pomažu da se počinitelji kazne. Svjedočiti mogu djeca i maloljetnici u slučajevima da su svjedočili da je neko kazneno djelo učinjeno nekome drugom ili ako su sama žrtve kaznenog djela.
Način svjedočenja regulisan je Zakonom o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u kaznenom postupku koji djecu i maloljetnike nastoji maksimalno zaštititi od ponovne traume, narušavanja privatnosti i drugih negativnih posljedica na njihov razvoj i odrastanje.
Sud može djeci i maloljetnicima odrediti i druge mjere zaštite predviđene drugim zakonima kako bi sa što manje straha mogli pričati o onome što su doživjeli, vidjeli i čuli.
Dakle, djeca i maloljetnici koja su povrijeđena krivičnim djelom ili su to vidjela i čula ili od drugih saznala da je kaznenim djelom neko povrijeđen, mogu biti pozvani da ispričaju šta znaju o tom djelu i počinitelju, kao i o svemu ostalom što je važno za kazneni postupak. Tada govorimo o djeci svjedocima.

Šta djeca treba da znaju prije svjedočenja?

Kada dijete daje izjavu u policiji, tužiteljstvu ili u sudu uz njega će biti roditelji, ali oni neće biti u istoj prostoriji sa djetetom. Sudovi i tužilaštva imaju zaposlene psihologe, socijalne radnike ili pedagoge koji pomažu djeci svjedocima i njihovim roditeljima. Oni će biti prisutni u prostoriji u kojoj dijete svjedoči, sa ciljem pomoći i pružanja podrške.

Zakon je ograničio svjedočenje djece i mlađih maloljetnika na dva puta, zato je važno iskoristiti ovo svoje pravo kako bi dijete dalo što više informacija koje će pomoći da se utvrdi istina i zaštite najbolji interesi djeteta. Stariji maloljetnici (16-18) mogu svjedočiti više od dva puta, ako je to potrebno.

Djetetu treba objasniti da se ništa neće dogoditi ako ne zna odgovore na neka pitanja, te da može slobodno reći da nešto ne zna ili pitati da mu se pitanja pojasne. Najvažnije je ohrabriti dijete da govori istinu. Optuženik ili optuženica nikada ne postavljaju pitanja direktno djetetu, ta pitanja postavlja djetetov advokat ili sudije. Takođe, djeca i maloljetni svjedoci se ne sreću direktno sa optuženim osobama u policiji i tužiteljstvu, a isto tako ni u sudu, jer svjedoče iz posebne prostorije. Posebne prostorije za svjedočenje opremljene su tehnikom za snimanje i služe da se djeca i maloljetnici ugodnije osjećaju i da mogu bez straha svjedočiti.

Svjedočenje djece je ponekad od ključnog značaja da se utvrdi istina i potrebno ih je ohrabriti da to učine. Ukoliko djeca trpe od članova porodica ili usvojitelja, imaju pravo da ne svjedoče, ukoliko to ne žele.

Sve što djeca iznesu u postupku svjedočenja neće nigdje biti objavljeno. Postupci pred sudom, u kojima se pojavlju djeca svjedoci, su zatvorena za javnost, samim tim i za medije. Objavljivanje imena, adrese, škole u koju dijete ide ili bilo čega što dijete izjavi predstavlja grubo narušavanje privatnosti djeteta i podliježe kazni za onoga tko to uradi.
Sve izjave snimaju se uređajima i služe isključivo za postupak te ih niko ne može iskoristiti za nešto drugo ili ih zloupotrijebiti.

Šta dijete i roditelji treba da znaju o nasilju?

Nasilje je svako ponašanje koje povrjeđuje tijelo ili osjećanja. Ako se nasilje često ponavlja nad istom osobom, onda se naziva zlostavljanje. Djeca ne smiju da trpe nasilje, jer ih to povrjeđuje i utiče loše na njihov razvoj.
Sva djeca treba da budu zaštićena od nasilja, a odrasli imaju obavezu da im obezbijede tu zaštitu.
Važno znati prepoznati nasilje, prijaviti ga i potražiti pomoć, Razlikujemo sljedeće vrste nasilja:

Fizičko nasilje je kada neko povrjeđuje tijelo djeteta. To može biti: udaranje, šutiranje, guranje, davljenje, čupanje, zatvaranje i zaključavanje, otimanje, uništavanje stvari…

Verbalno nasilje je kada neko koristi riječi da bi povrijedio dječija osjećanja. To može biti: vrijeđanje, ismijavanje, omalovažavanje, prijetnje i slično.

Socijalno nasilje se događa kada se dijete isključuje iz grupnih aktivnosti, ogovara, kada se pričaju laži o nekoj osobi ili nagovaraju drugi da se s tom osobom ne druže.

Seksualno nasilje se dešava kada se dijete neprimjereno dodiruje po intimnim dijelovima tijela od strane drugog lica, upućuju riječi ili pokazuju slike neprimjerenog seksualnog sadržaja, kao i kada se tjeraju na seksualne odnose ili bilo koje druge seksualne aktivnosti.

Nasilje putem mobilnih telefona i interneta  je kada neko, bez dozvole, snima telefonom druge i to šalje dalje, ili ih uznemirava pozivima, SMSom i e-mail porukama.


Prava djeteta

Konvencija o pravima djeteta je važan zakon koji se primjenjuje u skoro svim zemljama svijeta. Po Konvenciji dijete je svako mlađi od 18 godina.

Neka od najvažnijih prava djeteta su:

  • Pravo na život, rast, razvoj, školovanje, život u zdravlju i sigurnosti
  • Pravo na zaštitu od svih vrsta nasilja
  • Pravo da dijete zna i razumije svoja prava
  • Pravo na zdravstvenu i psihološku pomoć ako je dijete žrtva ili svjedok nasilja žPravo da dijete živi sa roditeljima, osim u slučaju kada od njih trpi zlostavljanje ili zanemarivanje
  • Pravo da izrazi svoje mišljenje o svemu što se na dijete odnosi, a odrasli trebaju to saslušati i uvažiti, u najboljem interesu djeteta
  • Pravo da traži informacije koje su za dijete važne
  • Pravo na privatnost