Okončanjem procesa edukacije i certificiranjem medijatora ispunjen je najvažniji preduslov za primjenu takozvanih alternativnih metoda u rješavanju problema maloljetničkog prestupništva. Ovo je jedan od najvažnijih zaključaka iznesenih u okviru promocije rezultata projekta “Pravda za djecu – Jačanje sistema zaštite djece u krivičnim postupcima – faza II“, koja je održana u utorak, 19. decembra u Sarajevu.

Proces edukacije medijatora je realizovan u saradnji Ministarstva za rad i socijalnu politiku FBiH, UNICEF-a i organizacije Save the Children, u okviru projekta Pravda za svako dijete kojeg podržavaju Vlada Švicarske i Švedska agencija za razvoj (Sida).

Certificiranjem prvih 30 medijatora proces edukacije ne smije biti okončan, istaknuto je na promociji. Ovaj proces mora biti nastavljen kako daljom edukacijom do sada certificiranih medijatora, tako i širenjem znanja i vještina o postupku medijacije na ostale stručne osobe u centrima za stručni rad, čime bi se proširila baza stručnjaka osposobljenih za medijaciju u postupanjima sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku u FBiH.

Na otvaranju ovog skupa ministar za rad i socijalnu politiku Federacije BiH, Vesko Drljača je kazao kako je glavni cilj uvođenja postupka medijacije, odnosno primjene odgojnih preporuka, u krivičnim predmetima u kojima su prekršioci zakona djeca i maloljetnici, zaštita prava žrtava, ali i počinilaca krivičnih djela.

– Primjena medijacije može doprinijeti u promjeni ponašanja kod maloljetnih počinilaca krivičnih djela, stvarajući u njima osjećaj lične odgovornosti – istakao je Drljača.

U svom uvodnom obraćanju Mario Tokić, iz Odjela dječije zaštite UNICEF-a podsjetio je da je Zakon o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH stupio na snagu 2015. godine. Od tada je praktično počeo proces uvođenja medijacije u pravosudni sistem u FBiH, u oviru kojeg se, prije svega, tretiraju počinioci krivičnih djela.

– U narednom periodu ćemo se fokusirati na djecu žrtve i svjedoke krivičnih djela. Posebno ćemo raditi na pripremi sistemskih rješenja koja treba da doprinesu boljoj zaštiti za ove dvije kategorije – kazao je Tokić, dodajući kako iza procesa edukacije koji je okončan ne ostaju samo medijatori, nego i njihova uloga trenera koji su osposobljeni dalje širiti stečeno znanje i vještine.

Prema riječima direktora programa Save the Children, Ahmeda Pjane, spomenuti zakon je za domaće pravosuđe prilično inovativan, jer uvodi postupak medijacije kao oblika vansudskog rješavanja sudskih postupaka, koji do sada nije postojao u slučajevima kada su počinioci krivičnih djela djeca i maloljetnici. Posebnu ulogu u tome imaju vansudski profesionalci i stručnjaci u centrima za socijalni rad koji treba da provode proces medijacije.

– Sada je do sudija i tužilaca kako će se taj model koristiti. Zbog toga je potrebno raditi sa sudijama i tužiocima, kako bi im se pojasnila korist od medijacije, kao oblika vansudskog rješavanja sporova, da bi se taj postupak što bolje iskoristio, odnosno kako bi se što manje djece pojavljivalo u sudskim postupcima – napomenuo je Pjano.

Predstavnica Ministarstva za rad i socijalnu politiku FBiH Emira Dizdarević je, pojašnjavajući sadržinu zakona, kazala da sudije i tužioci odgojne mjere, odnosno odgojne preporuke, mogu izricati za krivična djela za koja je propisana novčana ili kazna zatvora do tri godine. U takvim predmetima sudije i tužioci odlučuju da li će biti izrečena odgojna preporuka ili će se provesti sudski postupak. U slučaju izricanja odgojne preporuke cijeli predmet se prosljeđuje medijatorima na dalje postupanje.

Odgojne preporuke koje se mogu izreći, a koje su definisane Zakonom su: lično izvinjenje, naknada štete, praćenje redovnog odlaska u školu, odnosno na posao, uključivanje u rad bez naknade u humanitarnim organizacijama ili lokalnim, socijalnim i ekološkim ustanovama, te uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman u odgojnim, obrazovnim, psihološkim i sličnim savjetovalištima. Ove mjere se provode u centrima za socijalni rad. Preostala, šesta zakonom predviđena odgojna preporuka je liječenje u zdravstvenoj ustanovi.

– Međutim, u prvih šest mjeseci ove godine, samo u jednom kantonu, u USK, su izrečene odgojne preporuke u 11 slučajeva. Uz to, u ZDK je, kao jedna od alternativnih mjera izrečena mjera policijskog upozorenja, dok se odgojne preporuke u drugim kantonima nisu izricale – kazala je Dizdarević.

Napomenula je i kako je Ministarstvo izdalo uputstvo centrima za socijalni rad u kantonima da raspišu javni poziv i na osnovu njega sačine listu organizacija u koje se maloljetni prestupnici mogu poslati na rad bez naknade, što je jedna od odgojnih preporuka. Ove liste se trebaju poslati nadležnim sudovima i tužilaštvima, kako bi sudije i tužioci prilikom izricanja takve mjere mogli znati u koju organizaciju će poslati počinioca. Međutim, ovi javni pozivi su raspisani u samo dva kantona.

Dizdarević je napomenula je kako su do sada certificirani medijatori održali predavanja za svoje kolege, tako da u FBiH trenutno djeluje ukupno 30 osposobljenih medijatora.

Jedna od njih je i Mirsada Poturković, iz Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo. Učesnicima skupa je detaljnije govorila o samom toku edukacije. Ono što se pokazalo kao poseban izazov za sve učesnike edukacije bila je promjena u načinu razmiišljanja, odnsono da medijator, u toku postupka u koji su uključeni i počinilac i žrtva, mora zadržati neutralnost, s obzirom na dosadašnju naviku da se uposlenici centara za socijalni rad u takvim prilikama najčešće “priklanjaju“ žrtvama krivičnog djela. Svi polaznici su uspješno savladali ovu prepreku.

Ono što je Poturković posebno naglasila je da su istraživanja provedena u Hrvatskoj, pokazala da je stepen recidiva, odnsono povratka u činjenju krivičnih djela, u slučajevima kada je provedena medijacija, smanjen na manje od 20 posto, što su mnogo bolji rezultati nego u slučajevima uobičajenog kažnjavanja počinilaca.

– Medijacija se pokazala izuzetno efikasnim postupkom, koji je manje stigmatizirajući za djecu i maloljetnike, kako za počinioce tako i žrtve. Osim toga, u samom postupku medijacije se ne iznose samo činjenice o počinjenom krivičnom djelu, nego o i moralnosti djela, odgovornosti i slično – dodala je Poturković.

Njen kolega iz centra za socijalni rad u Tomislavgradu, Ilija Krišto je predstavio priručnik za praktičnu primjenu pod nazivom “Posredovanje/medijacija u krivičnom postupku prema maloljetnicima koji su u kontaktu sa pravosudnim sistemom u FBiH“. Ovaj priručnik su sačinili upravo polaznici prve grupe educiranih i certificiranih medijatora u FBiH, a u njega su prenijeli svoja znanja, vještine i iskustva stečena u procesu edukacije.

U svom izlaganju Krišto je podsjetio da veliki značaj u “preodgoju“ maloljetnih počinilaca krivičnih djela ima saradnja medijatora sudija i tužilaca.

– Mi ne uzimamo posao od sudija i tužilaca. Mi smo samo dio sistema za provođenje odgojnih preporuka i radimo posao za koji smo obučeni. Uostalom, nakon što provedemo postupak medijacije, predmet zajedno sa našim izvještajem o provedenom postupku, vraćamo sudiji ili tužiocu koji je izrekao preporuku i oni donose odluku da li je ta preporuka provedena ili ne, odnosno da li je slučaj završen – kazao je Krišto.

U narednom periodu posebna pažnja će se posvetiti edukaciji službenika u organima starateljstva. S tim ciljem, prema riječima predstavnice Ministarstva rada, zdravstva i socijalne zaštite HNK, Janje Milinković sačinjen je paket za obuku pod nazivom “Program edukacije stručnih osoba organa starateljstva u primjeni odredbi Zakona o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku u FBiH“.

– Cilj dalje edukacije je unapređenje znanja i vještima u radu s maloljetnim prestupnicima, te usklađivanje metoda rada na prostoru cijele FBiH – dodala je Milinković.

U toku diskusije koja je uslijedila nakon prezentacije rezultata, prisutni su govorili o mnogim problemima sa kojima se suočavaju pri pokušajima provođenja postupka medijacije.

Zanimljivo razmišljanje je iznijela tužiteljica Tužilaštva FBiH Jasna Pećanac, koja je napomenula kako je činjenica da se tužioci, s obzirom da se radi o lakšim krivičnim djelima, lakše odlučuju na donošenje odluke o obustavljanju postupka nego na izricanje odgojnih preporuka. Također, izricanje tih preporuka im je otežano zbog različitih faktora. Jedan od osnovnih zakonskih preduslova za izricanje odgojne preporuke je da počinilac prizna krivicu za počinjeno krivično djelo. Međutim, mali broj njih tako nešto i uradi. Zbog toga je potrebno pojasniti i advokatima da ne preporučuju svojim klijentima da se brane šutnjom ili negiranjem krivice, kada postoje dokazi o počinjenom krivičnom djelu, nego da u slučajevima kada se mogu izreći odgojne preporuke, savjetuju klijente da priznaju krivicu – istakla je Pećanac.

Neke od ostalih prepreka, koje su spomenuli učesnici skupa su pojave kada se počinioci ili žrtve predomisle i odustanu od medijacije. Ukazano je i na nedovoljan broj medijatora.